logo
Wrong email address or username
Wrong email address or username
Incorrect verification code
back to top
Search tags: Peter
Load new posts () and activity
Like Reblog Comment
quote 2020-04-16 09:17
I ran my thumb along the edge of the book, riffling the pages, and that musty, prickly smell of an old paperback reached my nostrils. I’ve always loved that smell,
Like Reblog Comment
quote 2020-04-16 08:20
And what I loved most of all was to read—that was my true calling.
Like Reblog Comment
show activity (+)
quote 2019-11-12 16:21
Czasem wspomnienia z przeszłości nie spełniają naszych nadziei, gdy się do nich wraca.
Like Reblog Comment
quote 2019-06-30 12:42
Čitala je novine, još radije knjige, u kojima je mogla da upoređuje priče sa sopstvenim životom. Čitala je, sa mnom, najpre Faladu, Knuta Hamsuna, Dostojevskog, Maksima Gorkog, zatim Tomasa Vulfa i Vilijema Foknera. O tome nije imala mišljenje vredno objavljivanja, samo je prepričavala ono što joj je posebno palo u oči. „Takva ipak nisam”, rekla bi ponekad, kao da je svaki pisac hteo da opiše lično nju. Svaku knjigu je čitala kao opis sopstvenog života, i pritom bi oživela; čitajući, prvi put je najzad mogla sebe jasnije da objasni, učila je da govori o sebi; sa svakom knjigom padalo joj je više toga na pamet.Tako sam postepeno i saznao nešto o njoj. Do tada je samu sebe činila nervoznom, sopstvena sadašnjost bila joj je nepodnošljiva; sada, u čitanju i razgovoru tonula je i opet izranjala sa novim osećanjem sebe. „Pritom se još jednom podmlađujem.” Knjige je, dabogme, čitala samo kao priče o prošlosti, nikada kao snove o budućnosti; u njima je nalazila sve ono izgubljeno što se nikada više ne bi moglo nadoknaditi. Prerano je sama sebi izbila iz glave svaku budućnost. Tako je sada ovo drugo proleće, u stvari, bilo samo preobraženje onoga u čemu se nekada učestvovalo. Knjige nisu učinile da odsad misli na sebe, već su joj pričale da je za to u međuvremenu postalo kasno.
Like Reblog
quote 2019-04-22 02:22
“Spero che tu abbia capito che vivo da solo nella foresta,” urlò James, con un tono ansioso malamente rivestito di rimprovero. “Se dovessi cadere e farti male, non potrò curarti con della polvere di fata.”
Peter mise alla prova la resistenza di un altro ramo. “Non mi farò male,” rispose mentre si tirava su verso la prossima intersezione e allungava una mano per afferrare la mela più vicina. “Sono lo spirito della gioventù e della gioia, non ti ricordi?”
“Sei un uomo adulto e un vero tormento.”
“Sono il tuo tormento,” disse Peter e poi fece una pausa, imbarazzato con sé stesso e felice d’essere troppo in alto fra i rami perché James potesse vederlo. Anche lui, però, era stranamente rimasto in silenzio finché Peter non cominciò a lanciargli delle mele.
Quando ebbe raccolto abbastanza mele da bastare a entrambi, Peter cominciò a scendere dall’albero con ben poca cautela, scivolando fra i rami e graffiandosi le mani contro la corteccia. Sbagliò a valutare l’altezza dell’ultimo salto e atterrò al suolo un po’ pesantemente cadendo fra le braccia di James che aveva lasciato andare le mele per riuscire ad afferrarlo.
“Grazie,” gli disse Peter sorridendo.
Le guance di James erano rosse e aveva una buffa espressione a metà fra l’incantato e l’infastidito e stava sorridendo pur cercando di restare serio. Aveva messo le braccia intorno alla vita di Peter e lo raddrizzò rimettendolo in piedi. Quando si mosse per tirarsi indietro, Peter gli prese la camicia fra le dita.
In questo mondo, le sue labbra erano più soffici, senza il sapore di rum e sale, ma qualcosa dell’odore dell’oceano inondò Peter quando si baciarono
More posts
Your Dashboard view:
Need help?