"Giga Bariceva" (1940) opsezno je i polifono djelo zaokupljeno hrvatskim gradjanskim drustvom u razdoblju nakon 1. svjetskog rata. Ovoj romansiranoj epopeji o novovjekom Odiseju i modernoj Penelopi pripada jedno od najvisih mjesta u povijesti moderne hrvatske knjizevnosti. "Kad ne bi odvise apodikticne tvrdnje u knjizevnosti zvucale pretenciozno — covjek bi mogao reci da je Giga Bariceva najbolje piscevo djelo, jer je on ovdje najdublje zagrabio u tajnu ljudske duse i prikazao najvise od znacajnih pojava nasega vremena. Moglo bi se ici i dalje i reci da je to jedan od nasih najboljih poslijeratnih romana i jedan od najboljih hrvatskih romana uopce — zbog obilja gradje u njemu, zbog njegove istinitosti, zbog originalne i uspjele kompozicije. On se odlikuje punocom, sirinom problema, zahvacanjem u tolike strane zivota. Zato glavni dojam koji iz njega izbija nije senzualizam, nije duhovitost, nije vezanost uz kakovu tezu, nego poniranja u vjecno ljudska pitanja" A. Barac