Ivan Goran Kovacic (1913-1943), jedan je od najznacajnijih hrvatskih knjizevnika dvadesetog stoljeca. Po zavrsenoj maturi upisao je slavistiku na zagrebackom Filozofskom fakultetu, ali vrlo brzo je prekinuo studij te se intenzivnije posvecuje knjizevnom i novinarskom radu. Prvo novinsko namjestenje dobiva 1936. godine i otada se uzdrzavao baveci se novinarskim poslovima; uredjivao je kulturne rubrike, najprije u "Hrvatskom dnevniku", potom u "Novostima". Istovremeno istakao se svojom lirikom te kao pisac kratkih proznih formi. Njegove pripovijetke bave se najcesce rodnim Gorskim Kotarom, selom i suvremenom socijalnom tematikom. Kritika ih je okarakterizirala kao lirski realizam, pun osjecaja za prirodu i simboliku. Kao simpatizer HSS-a i Radiceve politike koncem 1942. Kovacic se zajedno s Vladimirom Nazorom prikljucuje partizanskom pokretu. Ubijen je 1943. od strane cetnika u blizini Foce. Njegov grob ostao je nepoznat, bas onako kako je i pozelio u svojoj pjesmi-epitafu Moj grob.