Dinko Simunovic (Knin, 1. rujna 1873. - Zagreb, 3. kolovoza 1933.), bio je hrvatski knjizevnik. Završio je uciteljsku skolu i radio kao ucitelj u Hrvacama i na Dicmu, te do umirovljenja na Obrtnickoj skoli u Splitu. Pozornost kritike privukao je nedovrsenom pripovijescu "Mrkodol" u zadarskom Lovoru, a ubrzo se uvrstio u vodece noveliste hrvatske moderne. Pisao je pripovijetke, romane, crtice i feljtone. Njegova proza iz Dalmatinske zagore impresivna je i slikovita s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Pojedine Simunoviceve novele vrhunska su ostvarenja u hrvatskoj knjizevnosti. Idealnim spojem narodnoga i umjetnoga, za cim je gotovo uzalud tezila starija hrvatska pripovijetka, ostvario je posve osebujan tip novele koji u najboljim primjercima cuva trajnu svjezinu.